Podeli praznike sa najbližima!

By Anja Miii - четвртак, децембар 10, 2015

Decembar 2010. godine. Temperatura je u minusu. Sneg neumorno veje i taloži se na putevima i krovovima kuća. Jelka svetluca, vatra pucketa, baka vadi pleh pun kolača iz rerne, a ja sam spremna da ih dekorišem. Otresa brašno sa ruku, skida kecelju i odlazi u svoju sobu. Ubrzo se vraća, sa osmehom na licu mi daje paketić i kaže: 'Evo dušo moja, baka koliko je mogla...' Snažno je grlim i oduševljeno stavljam njen paketić ispred svih ostalih ispod jelke. 

Decembar 2011. godine. Temperatura je u minusu. Sneg neumorno veje i taloži se na putevima i krovovima kuća. Jelka svetluca, a vatra pucketa. Mama pravi kolače, a ja ukrašavam kuću. Nervozno bacam trake kraj sebe i stavljam ruke preko lica. Mama me snažno grli. Jelka obasjava celu prostoriju. Ispod nje su paketići, ali nema onog omiljenog.


Praznike sam dugih 13 godina provodila u svom domu, u krugu porodice. Baka je spremala najlepša jela i pekla najukusnije kolače. Ja sam joj pomagala, dodavala i bila prvi degustator. Ukrašavale smo kuću, odlazile u prodavnicu, kupovale paketiće i igrale Ne ljuti se čoveče. Šalila sam se sa njom jer je često, nenamerno, izgovarala nešto smešno. I sama se uvek smejala na svoj račun. Volele smo da zajedno gledamo novogodišnji program i igramo Bingo. Godine sreće, mira i spokoja, nakon te trinaeste, naglo su završene. Do februara je bila ista kao i uvek, a onda je postajala sve mršavija i sve slabija, sve dok me u junu 2011. nije ostavila... tužnu i izgubljenu. Ja i dalje, hvala Bogu, imam roditelje i brata, ali bez nje, praznici više nisu isti. Mama i tata rade, brat je u svom svetu, a ja kao malo dete kružim po kući i ukrašavam svaki njen delić, ne bih li osetila istu onu atmosferu koja se osećala do pre pet godina.


Da mogu da poželim samo jednu želju i da znam da će mi ona sigurno biti ostvarena, poželela bih da se moja baka vrati bar na kratko tokom praznika i da ponovo doživimo iste one stvari koje su obeležile praznike tokom mog detinjstva. Snažno zagrlite mamu, tatu, brata, sestru, baku, deku, najbolju drugaricu... nije sramota. Budite zahvalni što su pored vas, što vas vole i podržavaju, što vam ugađaju, što vas razumeju i slušaju. Jednog dana, možda za 10, možda za 30, možda za 50 godina, čeznućete za samo jednim zagrljajem i večno ćete se kajati što ga niste dobili onda kada ste mogli.
PODELITE RADOST PRAZNIKA SA NAJBLIŽIMA!


Kako najčešće provodite praznike?
 Koliko često članovima porodice kažete ili pokažete koliko vam znače? :)

  • Share:

You Might Also Like

29 коментара

  1. Oduvala si me,zaista tacno.Ne razumem kad se ljudi ljute samo zato sto nisu dobili ono sto zele,ali sama po sebi je poklon ta praznicna euforija sa porodicom.Zaista si me podsetila na ono sto je vazno ☺♥

    ОдговориИзбриши
  2. Mene je ovaj tvoj post odusevio, doslo mi je da zaplacem... Nemam reci, samo poredjenje decembra 2010. i 2011. je na mene ostavilo veliki utisak <3333

    ОдговориИзбриши
  3. Post je divan!Sasvim si upravu!Kada sam pročitala ovaj post odmah si me podsetila na moju baku!Nadam se da će ti se pružiti prilika da je ostvariš (želju);znam da je to ne moguće ali lepo je sanjati!Pomalo me podseća ovaj post na onu bajku : ,,Devojčica sa šibicama''! Slike su ti veoma divne!Ova tema za postove je zaista divna i može se iz nje pouka izvući (sada verovatno ličim na nastavnicu iz srpskog xd!)!Čitajući post bikvalno sam bila na ivici suza!Hvala ti što si me podsetila koliko su praznici divni kada se proslavljaju sa svojim najbližima! ♥ :)

    Ukoliko možeš i želiš poseti moj blog,puno bi mi značilo! ♥
    http://pinkunicorn710.blogspot.rs/

    ОдговориИзбриши
  4. Znači ja sam se rasplakala na ovo što si napisala. Točno je to tako i meni bilo; doduše samo sa djedom. Tek sad shvacam da je taj jedan zagrljaj puno znacio. ❤ Obozavam tvoje postove ☺

    ОдговориИзбриши
  5. Uhh, odakke poceti posle ovakvog posta? Mogu samo da kazem HVALA sto si mi ovo priredila. Jako sam emotivna i citajuci saamo ono poredjenjem mogla sam da zaplacem, a kamoli ostatak posta... Sasvim sam u pravu da je najleose u krugu porodice i najmilijiih osoba i da sunto najdragoceniji trenuci u zivotu. Ja imam 14 godina, i do sada sam uvek Novu godinu proslavljala bsa mamom, tatom i bratom, pa ponekad dodju baba i deda, nekad oni drugi baba j deda, nekad braca koja mi nisu rodjena... Sve u svemu, uvek nas je mnogo, i svi smo zajedno, porodica. Najvise me nervira kada nekom kazem da sam slavila sa svojima, a neko reaguje kao smor, sto nisi isla negde i sl. Ja se uvek divno provedem! Ove godine mi dolazi bff, pa cemo biti sa mojom porodicom. Inace, kao sto vec rekoh, vrlo sam emotivna i obozavam da mami po veo dam govorim kako je volim i kako mi je omiljena mamica na svetu. <3 Stalno se mazim i grlim s njom kao malo dete. Od kad sam upisala srednju, suprotna smo smena i vidjamo se samo kasno uvece.

    ОдговориИзбриши
  6. Precivan post draga Anja!Ostavila si me bez reci ♥!Potpuno te razumem u vezi sa bakom,i jako mi je zao.Iste 2011. godine ja sam izgubila deku koga sam obozavala i sa kojim sam provodila najlepse trenutke svoga dotadasnjeg zivota...Sudbina je surova,a zivot je kao vaga.Nekad uzme a nekada da.Nazalost tek kada izgubimo nekog shvatimo koliko smo srecni sto smo zajedno zivi i zdravi i da je to ono sto je najvaznije!Divan post,prosto savrseno!

    perfecthigh136.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
  7. Jooj, koliko si emotivno ovo napisala. Baš divno. Ja sam baš otvorena prema svojoj porodici, često sam sa njima. A praznike provodim uvek sa porodicom i prijateljima :)

    ОдговориИзбриши
  8. Koliko ume[ da me oduva[ postovima,Anja, mislim da nisi ni svesna.ivno i emotivno si ovo opisala...nemam reči...

    http://lickadiary.blogspot.rs/

    ОдговориИзбриши
  9. Doslovno plačem... Potpuno se isto osećam kao ti. Mnogo mi je teško kada dođu novogodišnji praznici jer bez mog deke više ništa nije isto, najteže je mojoj baki koja sada živi sama i da nije nas (tata, mama, brat i ja) ne znam kako bi se ona tek osećala. Predivno si napisala ovaj post, prosto šta god bih ti napisala ne bi bilo dovoljno! Svaka čast Anjice! I samo budi jaka, nasmejana i sve će biti u redu. Verujem da je tvoja baka tu negde na nebu i posmatra tebe sa ponosom. <33

    ОдговориИзбриши
  10. Divno napisanoo, svaka čast predobar je post !!
    Jako bi mi značilo da pogledaš moj blog: http://krsticmila.blogspot.rs/

    ОдговориИзбриши
  11. Sve pohvale opet Anja.Zaista si mr ostavila bez teksta,jer je sve predivno napisano.Ja provodim praznike provodim sa svojom porodicom.Oni znaju da mi znace mnogo i uvek sam ih zahvalna za sve.Cak i kad im to nr kazem,oni to znaju.

    ОдговориИзбриши
  12. Odlican post Anja. Jako mi je zao, ako ti je za utehu i meni je preminula prabaka koju sam obožavala. Isto 2011 godine. Sa njom sam provodila skoro ceo dan, svako popodne je dolazila kod nas sa uzvikom ,,Jolee'' i čokoladom. Bila je to divna žena sa velikim srcem, kao i tvoja baka.

    http://svetjednedevojcice.blogspot.rs/

    ОдговориИзбриши
  13. Prelepoo! Baš tužan post, ali tako lepo napisan... Sve pohvale!

    ОдговориИзбриши
  14. Divan post Anja!♥ Meni je baka preminula 2009 godine, kada sam bila mala, i jako mi ne dostaje... Divan post, stvarno♥

    ОдговориИзбриши
  15. Post je preeedivan i jako originalan Anjice :) Mnogo si ga lepo napisala, stvarno sam uzivala dok sam ga citala <3 Podsetila si me na moju baku koja je umrla pre otprilike dve godine i mnoooogo ti hvala na tome, posto sam se setila svih lepih trenutaka koje sam provela sa njom i sve to dok sam citala tvoj post :)Moja baka je pre nego sto je otisla od mene, bila je mnogo bolesna i nesto najteze u mom zivotu je bilo gledati je kako pati (a posebno zato sto sam tada bila veoma mala) :( Posle poslednjeg dela posta ja sam se rasplakala (evo jos uvek placem, nije sala :D) zato sto si ga toooliko lepo napisala, stvano nemam reci Anjice, divnooo <3 <3
    P.S. Imam iste ukrase kao sa slike (zlatne u obliku srca) :D

    ОдговориИзбриши
  16. Bože, kako divno napisan ost! Baš sam se rastužila, jer je i meni umro deda pre 3 god. za kog sam bila mnooogo vezana i koga sam mnogo volela. Stvarno svaka čast! Najbolja si draga. ♥

    ОдговориИзбриши
  17. S-V-A-K-A T-I Č-A-S-T!!! Kraljice! Rasplakala si me al stvarno i još sam slušala jednu tužnu pjesmu dok sam slušala ovo tako da je to neki dupli efekt hahh ajme...ovaj post...jedan od najboljih koje sam ikada pročitala tako emotivan i osjećajan i dirljiv i dubokouman...stvarno divno pišeš i vjerujem da ćeš puno postići u životu. U ovom postu si nam svima dala jednu vrlo važnu poruku tj. da cijenimo sve što imamo, jer jednog dana bi mogli to izgubiti i shvatiti koliko smo prilika imali, a mi smo ih prokockali. Mislim da si ti jako dobra osoba i stvarno mi je žao tvoje bake, jer ti to nisi zaslužila, ali gledaj to s vedrije strane ona je sada na boljem mjestu i sigurna sam da te promatra odozgora i da se pomosi tobom i osobom kakva si postala i znam da te ne poznajem ali osijećam se kao da sam te ovim postom upoznala i činiš mi se brižna, kreativna, osjećajna...i samo tako! Samo jako!!
    Učlanila sam se u tvoj blog, jer je stvarno divan i željela bih te nastaviti pratiti. :) Ako imaš vremena pogledaj moj blog i učlani se ako ti se svidi. ;) I kao što sam već rekla samo jako!!! <3
    -Struja

    strujadreams.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
  18. Ovaj post me je toliko dirnuo da sam zaplakala. Pre tačno pet godina, sa svojih osam, ostala sam bez bake, koju sam beskrajno volela. Mučila se skoro godinu dana i pokušavala da se odupre strašnoj bolesti i, iako nikada nisam želela da verujem u to, mislim da sam negde u dubini duše, još onako mala, osećala da joj vreme ističe. Jako sam teško podnela taj gubitak i prosto, nijedan praznik nije više isti bez nje.
    Post je predivan, dovoljno govori koliko si nas uspela da dirneš i rasplačeš :). Koristim svaku priliku da svojim članovima porodice pokažem koliko mi znače, jer sam osetila koliko teško može da bude saznanje da nekog tako bliskog više nikada neću moći da zagrlim...

    ОдговориИзбриши
  19. Predivan post.Jednostavno si me dirnula.
    Nikad nisam upoznala niti jedu svoju baku i ne znam kako je to i nikad nisam izgubila nekoga tako bliskog.Žao mi je zbog tvoje bake.Ne mogu ni zamislit koliko ti fali.

    http://lmpositiveworld.blogspot.com/

    ОдговориИзбриши
  20. Da čovek zaplače... Jednom rečju: SAVRŠENSTVO.

    ОдговориИзбриши
  21. Predivan post. Ostala sam bez teksta. Toliko emocija, suze su mi krenule. Nemam reči, svaka čast, Anja! Verujem da bi baka bila ponosna na tebe. :)❤

    ОдговориИзбриши
  22. Anja,rasplakala sam se čitajući...Evo,pišem ovaj komentar i emocije samo naviru.Pročitala sam tvoj post mami,jer sam sa nekim morala da podelim ovo.Obe smo reagovale na isti način...Jer,nažalost,2011. godine i ja sam ostala bez žene koju sam toliko volela,da se to rečima ne može opisati.Ne prođe nijedna Nova godina,a da se ne setim tih divnih godina.Njenih kolača,pita,specijaliteta...Njeni osmesi...Ali šta je tu je.Čeznem za još njenih zagrljaja,ali...VERUJ mi ,da sam uverena da je tvoja baka veoma ponosna na tebe.Sigurno nas posmatraju sa nekog mesta sa osmehom.Anja,jako lepo pišeš,retko koji post me dovede do suza.Tvoj blog je ispunjen emocijama,iskrenošću.SVAKA TI ČAST!!!!Ovo je sjajnoooo.Ostavila si me bez teksta.Evo još uvek mi naviru suze.U skoro svakom tvom postu pronalazim sebe,iako sam mlađa.Tvoj blog svaki dan čitam,jer si jedna od retkih blogerki koje ovako osećajno pišu.Bravo Anja!

    ОдговориИзбриши
  23. Sjajan post!Sve pohvale!Sve si tako lepo napisala,cak si me malo i rastuzila.
    joxykutak12.blogspot.com

    ОдговориИзбриши
  24. Loša sam u sastavljanju bilo kakvih, a posebno pohvalnih rečenica zato ću sam napisati svaka čašt! :* <3

    ОдговориИзбриши
  25. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  26. Wow ! Suze su mi krenule... Hvala za ovaj podsetnik na prave vrednosti ! <3

    ОдговориИзбриши