Prvi dani u srednjoj... Kako se prilagoditi i uklopiti?

By Anja Miii - понедељак, август 18, 2014

Budući srednjoškolci - konačno ste pretrčali stazu dugu osam godina. Bilo je tu uspona i padova, lepih i manje lepih stvari, svađa, ljubavi, prijateljstava, ekskurzija za pamćenje, mnoštva jedinica i petica. Prošao je i prijemni. Većina vas, upisala je željene srednje škole. Teške školske torbe su bačene, knjige poklonjene, a raspust se konačno nazirao. Manje ili više ste uživali, odmorili se i nadam se da ste sada spremni na ono što vas tek očekuje! Srednja škola predstavlja jedno sasvim novo poglavlje u vašem životu. Menjate okruženje, stičete nove prijatelje, upoznajete se sa novim profesorima, novim predmetima, novim učionicama i novim školskim klupama. Svaka ta klupa krije svoje tajne i svaka je podnela teret znanja, ali i teret nerada. Sve u svemu - srednja škola je tu, i za dve nedelje ćete se već u ovo vreme verovatno vratiti puni utisaka. A kakvi će oni biti - zavisi od vas samih!


S obzirom da važim za osobu koja je mirna i nenametljiva, jasno je da se teško uklapam u novo društvo. Upravo zato sam umesto svoje najveće želje da upišem gimnaziju, upisala nešto sasvim drugo, samo iz razloga što su istu školu upisale u moje drugarice. Trenutno idem u ekonomsku i zaista ne mogu da kažem da sam nezadovoljna školom, smerom ili profesorima, jer su krajnje profesionalni. U nama gledaju tinejdžere koji su željni zabave i slobodnog vremena, ali i đake koji prosto moraju da steknu neko novo znanje. Par dana pre polaska, strah u meni je rastao. Plašila sam se novog okruženja i nove promene u mom životu. 


Prvi dan je konačno došao. Uzbuđeni i uplašeni prvaci pokušavali su da odmere jedni druge, da vide ko je to tu, sa kim će ići u razred i koga će viđati na hodnicima. Polako samo zakoračili u školsko dvorište. Razredne starešine su se redom predstavljale i prozivale svoje đake. Mojoj sreći nije bilo kraja, jer sam konačno bila sigurna da idem u razred sa sve tri drugarice iz osnovne škole. Naravno, tada je na red došlo predstavljanje. Jedno za drugim smo ustajali, govorili svoje ime i prezime i mesto odakle dolazimo. Usledile su one standardne stvari - razredna nam je pojasnila šta nam tokom školske godine treba za njen predmet, dobili smo novi raspored časova i polako pogledom prelazili po njemu pokušavajući da shvatimo šta znače svi ti stručni predmeti, šta mi tu zapravo učimo i zašto uopšte imamo ovako puno predmeta?!


Onda je na red došao i odmor. Jedni drugima smo polako prilazili, ponavljali svoja imena, pokušavali da zapamtimo jedni druge, da prokomentarišemo ono što smo do sada videli i da iznesemo svoje prve utiske. Naravno da je prvog dana sve to bilo pomalo čudno i svi smo bili grupisani sa osobama koje smo do tada već znali. Međutim, dan za danom, to se polako menjalo. Već do kraja nedelje, osećali smo kao da se poznajemo već godinama. 


Sada, dve godine kasnije, mogu da kažem da je srednja škola period koji ću sigurno zauvek pamtiti po onim najlepšim stvarima. Tačno je da smo svi različiti, da svako ima svoje mišljenje i svoj stav, ali činjenica je da su osobe u srednjoj školi znatno ozbiljnije i karakternije. Ne postoje glupe svađe oko momaka, svako svakom pomaže onoliko koliko je to moguće i trudimo se da budemo jednoglasni u svim važnim odlukama. Konkretno u mom razredu, nema loših đaka. Naravno, jedinice su uvek prisutne, ali ne postoje osobe koje su bezobrazne, u tom smislu da namerno dobijaju loše ocene, da pokušavaju da se poigravaju sa profesorima itd. Bežanja sa časova i smešnih opravdanja svakako ima i čos nam uglavnom prođe u smehu ili u predavanjima od strane razredne, koja se uglavnom tiču kolektivnog ponašanja. Kažu da najviše pričamo i u tome smo prvi, ali ne može baš sve da bude tako savršeno!


Ono što konkretno svima savetujem - jeste da budete otvoreni i da od prvog dana pokažete da ste osobe koje su spremne na druženje, koje su dovoljno otvorene i iskrene. Ako odmah počnete da spuštate glavu, pokazujete nervozu ili izbegavate međusobno upoznavanje, automatski će drugi steći pogrešno mišljenje o vama. Samo se opustite, shvatite da su svi ti vršnjaci iz odeljenja u istom položaju kao i vi i da im je isto tako prvi dan u novoj školi. Možda se i oni plaše, ali pokušavaju da pokažu raspoloženje i pozitivnost! Sem toga, ako ste pre polaska čuli sa kim idete, pregledali mu slike na Fejsu ili načuli neke loše komentare - ne smete da dozvolite to da utiče na vas. Možda je taj neko sasvim okej, ali se predstavlja drugačije ili ga drugi drugačije doživljavaju ili komentarišu. Prvo upoznaj, pa tek onda sudi!


Isto tako, nema potrebe da odmah uskačete u poslednju klupu, stavljate slušalice u uši i utonete u neki svoj svet. Važno je da profesori od prvog dana steknu dovoljno dobro mišljenje o vama. Birajte neku klupu u sredini, saslušajte svaku reč sa prvih časova upoznavanja, a kako vreme bude prolazilo, moći ćete da spoznate ko je kakav, ko kako ocenjuje i kod koga mora redovno da se uči. Ako od samog početka ostvarite dobre ocene, to vam daje ogroman plus! Čak i kada se posle desi da nešto zabrljate, profesori su svesni da imate znanje, ali da za taj čas sasvim slučajno niste bili spremni. Dešava se i najboljima...


Nema potrebe da se odmah namećete u tom smislu da prvi predajete domaći, da se prvi javljate, da tužakate druge i slično. To je nešto što pre svega društvu iz razreda pokazuje da ih doživljavate kao konkurenciju. Isto tako, to smatraju dodvoravanjem, što je zaista jako ružno i napadno. Učenje je svakako poželjno od samog početka, ali bez dodatnog nametanja i truda da budete prvi u svemu. Svi smo mi jednaki i svi treba da se pokažemo u pravom svetlu, ali bez preterivanja!
Isto tako, treba da znate da je oblačenje nešto na šta ne treba da obraćate previše pažnje. Isto kao što je i osnovnoj školi bilo osoba sa lepom odećom, biće ih i ovde, a isto kao što je bilo i malo manje imućnih osoba, takođe će ih biti i u novoj školi. Okej je da se oblačiš lepo i u skladu sa mogućnostima, ali treba da vodiš računa da to bude pristojno, pre svega zbog profesora i prvog utiska. U srednjoj školi uglavnom ne pridaju pažnju šminkanju i to je nešto što sami birate. Oblačenje je, bar kod nas, važna stvar i postoje određena pravila koja ne smeju da se krše.


Sve u svemu - od srednje škole ne treba da pravite ništa strašno. Ja, koja definitivno ne spadam u one druželjubive i otvorene osobe, uspela sam da se uklopim i žao mi je što su ostale samo još dve godine zajedničkog druženja. Srednja škola je jedan divan period, nešto što se ne zaboravlja i nešto što ostavi veliki trag na nama. Važno je da od prvog dana ostavite dobar utisak i da se time vodite do onog poslednjeg! Držim vam fige i nadam se da će sve proteći baš onako kako želite! :)

Anja.



  • Share:

You Might Also Like

3 коментара

  1. Анониман28. јул 2016. 21:04

    Vauu..tek sad sam ovo procitala..pre svega hvala ti,ovo mi je stvarno pomoglo i podiglo mi je samopouzdanje..za mesec dana krecem u prvi razred srednje skole i ovo mi je zaista pomoglo.Jos jednom jedno veliko hvala.

    ОдговориИзбриши
  2. Анониман29. јул 2016. 16:57

    Hvala za ovaj tekst.. Pomogao mi je. Takođe nisam baš nesto otvorena i bas nikoga u mom razredu ne poznajem ali verujem da ce sve dobro proci. :)

    ОдговориИзбриши
  3. ja se stvarno previse plasim,sutra polazim u srednju, Gimanziju, a toliko treme i straha..Ne mogu opisati..Obzirom da jr ovo anonimno reci cu sve sto mi je na srcu..Imam osecaj da me svi mrze u skoli iako se nismo upoznali jos, sada je 02.36 ujutru a ja i dalje razmisljam kako ce biti..Nisam jela vec 4 dana boli me glava, bukvalno umiremm����

    ОдговориИзбриши