Na obalama Velikog i Malog bačkog kanala, smešten je Mali Stapar, seoce sa jednom ulicom i dvadesetak kuća. Glavni turistički sadržaji ovog malenog etno sela jesu Veliki bački kanal, prevodnica, stari mlin i spomenik boginji Panonije. Na Malom Staparu se nalaze etno salaši, koji pružaju veliki izbor starinskih jela i više vrsta vina po pristupačnim cenama.
Već pri pojavi prvih zraka sunca, mnogobrojni pecaroši zauzimaju svoje pozicije, šire svoj pribor i love, najčešće iz zabave. Divna priroda, hladovina koju tokom leta pružaju mnogobrojne krošnje drveća, igralište za decu, drvene klupe, stolovi i suncobrani od pruća, mame sve one koji žele da provedu par sati u prirodi.
Par dana pre 1. maja, sve vrvi od kampera, koji pripremaju šatore i spremaju se za par noćenja u prirodi. Drugog maja, u ovo mesto dolaze ljudi iz svih krajeva naše zemlje, pa i iz drugih zemalja. Ringišpili, tobogani za decu, autići, tezge sa slatkišima, nakitom, igračkama i drugim stvarima i mnogobrojni kafići vrve od ljudi koji taj dan koriste da se maksimalno opuste i odmore.
Kao i svake godine, od kada znam za sebe, ovaj dan provodim na tom mestu. Kao po pravilu, to uživanje obavezno mora da pokvari kiša. Prethodno je padala celog jutra, a kada smo došli stuštila se ponovo. Sva sreća, oblak je brzo prošao, pa smo mogli da šetamo, da fotografišemo...i da jedemo, to ne smem da zaboravim. :)
Prošla sam pored bar 5 tezgi punih bombona, lizalica i drugih slatkih đakonija, i kako sam mogla da ih preskočim? Nisam zaobišla ni pljeskavice koje su tako divno mirisale. :)
Jedan specijalan pozdrav i poljubac šaljem mojim malim drugaricama koje redovno čitaju moj blog i želim im srećan put i lep provod na ekskurziji. Pronaći će se one! :)
P.S. Vunice su vam prelepe! :)
Mama moje drugarice roštiljala je sa društvom na obližnjem privatnom salašu koji smo na kratko posetile. On divno izgleda, pravi seoski ambijent, sa drvenim mostićem preko rečice, sa starim kočijama, drvenom ljuljaškom za dvoje itd. Uspela sam da zabeležim par fotografija.
I na kraju, moja malenkost... morala sam da iskoristim priliku da se fotografišem na ovom divnom mestu. Fotografija je mnogo, ali da ne kvarim bit ovog posta. :)
P.S. Vunice su vam prelepe! :)
Mama moje drugarice roštiljala je sa društvom na obližnjem privatnom salašu koji smo na kratko posetile. On divno izgleda, pravi seoski ambijent, sa drvenim mostićem preko rečice, sa starim kočijama, drvenom ljuljaškom za dvoje itd. Uspela sam da zabeležim par fotografija.
I na kraju, moja malenkost... morala sam da iskoristim priliku da se fotografišem na ovom divnom mestu. Fotografija je mnogo, ali da ne kvarim bit ovog posta. :)
Nadam se da su i vama ovi prvomajski praznici lepo protekli. Od sutra nas ponovo čekaju ustaljene obaveze, ali sve što je lepo kratko traje. :)
Pozdravljam vas do sledećeg posta!
























































